Praški taksi
U mnogim je turističkim vodičima i TV dokumentarcima uobičajeno upozorenje da su praški taksisti nemilosrdni i da vas žele opljačkati u svim okolnostima.
Srećom, problem prekomjernog punjenja postao je puno bolji od 1990-ih. Stvoren je poseban tim taksi policije koji će se usredotočiti na ovaj problem i vratiti povjerenje u praške taksiste. Danas su taksi prevare u Pragu rjeđe. Ipak, unatoč tome, mnogi taksisti koriste druge prakse za legalno povećanje cijena karata, na primjer, korištenjem dužih ruta, naplatom karata u eurima, a ne u češkim krunama, te iskorištavanjem vlastitih tečajeva.
Problem je poznat čak i među lokalnim stanovništvom, a oni neće voziti javnim taksijem s zračne luke ili željezničke stanice jer je povjerenje u praške taksiste gotovo na nuli. Uvijek bi rezervirali pouzdan prijevoz od taksi tvrtke ili bi koristili aplikaciju za rezerviranje privatnog automobila.
Većina posjetitelja ne ostaje u Pragu dovoljno dugo da bi naučila kako se ne naplatiti previsoko. Većina njih uči na greškama ili uspoređuje cijene s drugim glavnim gradovima poput Londona ili Pariza, gdje su cijene puno veće, pa čak i ne prepoznaju da su prevareni. Srećom, prijevoz iz zračne luke Prague je tu da vam pomogne da vaš prijevoz bude bezbrižan, uz zajamčene fiksne cijene.
Gradonačelnik Praga imao je priliku i sam se uvjeriti jesu li mnoge priče o gradskim taksistima koji pljačkaju nesuđene turiste istinite
Predstavljajući se kao talijanski posjetitelj s lažnim brkovima i sunčanim naočalama, Pavel Bem je pozvao taksi na kratku vožnju - i odmah mu je naplaćeno oko 500%. Gospodin Bem je rekao da je šokiran razmjerom problema i obećao je pojačati kontrolu nad taksistima. Jedan list osmislio je tajnu operaciju u glavnom gradu Češke. Dnevni list Dnes - koji je vodio kampanju protiv preskupljenja - nagovorio je gospodina Bema da oboji kosu u crno, zaliži je i stavi brkove, bradicu i par skupih nijansi za maskiranje.
Nečuveno prekomjerno punjenje
Jednom odjeven kao "Talijanac", gradonačelnik je uhvatio taksi za 3 km (1,8 milja) putovanja do Praškog dvorca. Našao se u taksiju s namještenim mjeračem i naplatio mu je protuvrijednost od 26 eura (18 funti; 34 dolara) za putovanje koje bi inače trebalo koštati 4,3 eura. "Prerušen u takav kakav sam bio, sigurno sam očekivao da će mi se naplatiti veća cijena, ali ne u tako nečuvenoj mjeri", rekao je gospodin Bem. Vozači koji budu uhvaćeni u previsokim cijenama suočavaju se s kaznom ili bi mogli izgubiti dozvolu. "Vozač zaslužuje da bude strogo kažnjen - dajem stvar u ruke dužnosnicima u gradskoj vijećnici." Taksist bi se mogao suočiti s kaznom do 33.000 eura (43.000 dolara), dodao je i u opasnosti je da izgubi dozvolu ako bude uhvaćen u ponovnom djelu. U drugom taksiju gospodin Bem je vidio kako mu je cijena karte porasla za 200 posto kada je upitao može li platiti u eurima, a ne u krunama. Rekao je da će više osoblja u gradskoj vijećnici imati zadatak da tajno ide kako bi pronašli taksiste koji krše pravila. Praški taksiji imaju regulirana brojila, ali neki vozači su ugradili uređaje koji ubrzavaju brojila kako bi povećali cijenu. Njemačka zastupnica požalila se prošle godine da joj je tijekom posjeta prenaplaćeno, dok većina mještana koristi samo renomirane operatere minibusa koji su rezervirani putem telefona. Dužnosnici se boje da bi zloglasni gradski taksisti mogli odbiti neke od milijuna turista koji svake godine hrle u Prag, donoseći vrijedan prihod. U međuvremenu, gospodin Bem savjetuje posjetiteljima da se dogovore oko cijene karte prije ulaska u taksi.
Dopisnik BBC-a iz Praga kaže da su priče o nepoštenim taksistima postale dio lokalnog folklora. Priče o vozačima koji spajaju suvozačka sjedala dovode kupce do strujnog udara ako se protive cijeni. ( izvor BBC )
Više o tužnim pričama o taksiju pročitajte ovdje ili provjerite recepciju na The Telegraphu (češkom novinaru prijetilo da će podići poklopac na praškim taksijima koji 'otkidaju' turiste)
Taksisti prenaplaćuju putovanje iz zračne luke Prag - do 5000 CZK
Od sredine siječnja 2010., praška policija vrši nasumične provjere i inspekcije taksista u zračnoj luci. U razdoblju do 23. veljače policija je provjerila 355 taksija i izrekla novčane kazne u ukupnom iznosu od 66.000 CZK. Također, općinskom upravnom odjelu prijavljeno je 50 vozača koji zbog kršenja pravila riskiraju gubitak dozvola. Policija se usredotočila na taksiste u zračnoj luci zbog čestih pritužbi putnika na prenaplatu. Prema službenom cjeniku, vožnja taksijem do centra Praga trebala bi koštati oko 600 CZK, no neki korumpirani vozači nisu se sramili tražiti čak 5000 CZK.
Izvod iz češkog tiska, veljača 2010
Pritužbe na vozače taksi vozila
Još jedan primjer ozbiljne situacije u zračnoj luci Prag Ruzyně je iz studenog 2009., kada je "ilegalni" taksist prevario putnike koji su bili tajni službenici gradske vijećnice u Pragu. Taksist im je naplatio 2140 CZK za putovanje od 10 kilometara od zračne luke Prag Ruzyně do hotela Diplomat (otprilike pet puta više od redovne cijene karte). Još jedno iznenađenje pojavilo se kada je policija htjela vidjeti njegovu vozačku dozvolu. Taksista je vozio bez dozvole jer je nije imao, a već je jednom bio priveden zbog istog prekršaja.
Izvor: Blesk novine, studeni 2009
Taxi Fair Place
Iako se problemi vezani uz taksi usluge u Pragu uglavnom tiču stranaca, posebice turista, domaći su također često podvrgnuti praksi "preskupljenja". Urednici tjednika Týden odlučili su provjeriti taksi stanicu označenu Taxi Fair Place, koja u ime gradske vijećnice već dvije godine jamči fer cijene kupcima. No, stvarna situacija je drugačija, a "kopači zlata", koje gradska vijećnica proganja već dugi niz godina, bezuspješno, ionako posjećuju taksi stanice označene kao Taxi Fair Place. Urednici su to potvrdili kada su pozvali taksi na taksi stanici Taxi Fair Place. Na vratima je automobil ispisivao cijenu od 99 CZK po kilometru (dodatnih 99 CZK vrijedi samo za ukrcaj u kabinu). Štoviše, taksista nije imao problema s kršenjem pravilnika (koji regulira maksimalnu cijenu od 28 CZK po kilometru). "Stvarno me nije briga", odgovorio je taksist.
Izvor: Týden Magazine tjednik, listopad 2009